Jeftini standardi
Jutros se u svojoj vili na Dedinju probudio Direktor. Popio je svoju prvu jutarnju kafu, stavio Rolex i krenuo na posao, malo je nervozan u poslednje vreme firma slabije posluje, jer im na tenderima traže da imaju uveden ISO 9001 standard. Još uvek nije uspeo da sklopi dogovor sa nekom firmom kaže čeka da naiđe prava ponuda.
Dok je parkirao kola primetio je gužvu na parkingu, mnogo ljudi sa velikim transparentima. Nije najbolje video šta piše, pa je rešio da priđe bliže i raspita se o čemu se tu zapravo radi. Kada je prišao dovoljno blizu lice mu se ozarili, kao da ga je sam Bog poslao. Na transparentima je pisalo „JEFTINI STANDARDI“, možeš da biraš koji god želiš da uvedeš, ako uzmeš dva dobiješ još i treći gratis. Pa nije li to nešto najlepše što je moglo da mu se desi.
„Uzeću ovaj 9001 i ako može onaj za zaštitu životne sredine, ovi iz Evrope vole kad vide da mi kao vodimo računa o tome“, obratio se Direktor jednom od prodavaca jeftinih standarda. Sklopivši odličan dogovor Direktor je zadovoljno otišao u kancelariju i seo u kožnu fotelju da malo odahne, sada će sve biti kako treba imaće na papiru standarde i svi će hteti da posluju sa njim.
Ipak posle nekog vremena stvari i dalje nisu krenule na bolje. „Izgleda da su me ovi sa pijace nešto prevarili, izgleda da ti standardi nisu samo parče papira koje pokazuješ okolo, možda oni zaista poboljšavaju sam način poslovanja“, razmišljao je on. Kada je rešio da se posavetuje sa svojim pomoćnikom, on mu je predočio da isto kao što se Rolex ne kupuje od uličnog prodavca, ni konsultanti se ne traže na pijaci, jer često kada mislite da ste jeftino prošli, na kraju shvatite da ste potrošili više popravljajući ono što ste isprva jeftino platili.